Odlučim se za taj dan spremat po receptima naše CC Jasne (blues40).Odabrala sam četiri recepta.

Započela dan ranije baklavom. Ispala je super. Ispekla biskvit za tortu po receptu od radilice. Spremila ganaš za premazivanje torte. Sve je trebalo da se hladi, pa nastavim na rođendansko jutro. Zamijesila tijesto za Focacciu, za bagete. Nešto su jutra hladnjikava ovih dana. Moja je snajka pravila tople sendviče za doručak, rerna još topla pa ubacim tijesto za bagete u rernu, neka nadolazi. Izvadim nešto okrajaka od baklave za uz kavu i sladimo se.

Promiješam ganaš. Razrežem biskvit za tortu. Napravila sam samo dva sloja. “Poklopac” koji uvijek dobro naraste i liči na klobuk ostavim po strani. Poslije sam ga izmrvila i sa ostakom kreme napravila kuglice, koje sam samo uvaljala u kakao pomiješan sa smeđim šećerom.

Torta premazana. Pravim još preliv od tamne i bijele čokolade. To mi je malo nespretno ispalo, ali nismo torti “gledali u zube” .. Ukus je bio fenomenalan jer je u kremi bilo i kave i ruma ;).

Ostavljam tortu u frižider. Idem lagano složit Focacciu. Na papiru razvučem tijesto na čiju polovicu složim nadjeva od sira, sušenog paradajza, svježih listova bosiljka. Preklopim drugom polovicom i stanem ukrašavati gornju stranu.

Upalim rernu na 220 C , neka se grije dok ja završim taj “vez” od čeri paradajzića u tri boje, komadića sireva i maslina. Gledala sam da to nekako bude pravilno raspoređeno, kako bi imalo smisla u cijeloj priči. Dok tako zanesena u šarenilo, sjeckanje maslina i sireva osjetim mirise rerne, razmišljam o baklavi i tome kako rerna još miriše na baklavu. Složila sam i posljednji crveni paradajzić. Znam da je bio crveni, malo sam ih imala ubrat, pa sam gledala da ih na kraju stavim :D.

Nosim tepsiju u rernu, kad tamo imam šta vidjet. Vraćam tepsiju na stol i brže-bolje vadim ono što je ostalo od bageta. Naime zdjela u kojoj sam imala tijesto bila je plastična, dopola se istopila od te temperature, krpa počela smeđit, zalijepila se za plastiku, koje je malo krenulo curit preko rešetke u rernu. Vadim to van na sudoper. Brzo čistim otopljenu plastiku. Sreća nije puno palo na dno rerne ni na rešetku, a kako je sve bilo dobro ugrijano moglo se i očistit kuhinjskim papirom. Malkice prozračim rernu pa stavim focacciu peći. Sa tijestom za baget sam se oprostila tako što sam na silu odlijepila krpu, zajedno sa komadima plastike i zavirila unutra. Tijesto je lijepo naraslo :D, uslikam, spakiram u vrećicu pa u kantu. Šta ću, nisam ništa mogla popravit.

Dok se pekla focaccia umijesim drugo tijesto za bagete i ispali su mi savršeni.

Moji su rekli da ono prvo tijesto i nije sigurno bilo tako dobro, pa je zato i otišlo. Elem, spremila sam za ručak još i tagaricu i belu piletinu, te gomilu krompira ispržila u pizza tavi sa dosta začina, tako nam najbolji. Sve posluženo uz vino i pivo. Lijepo se počastili.

Drugi dan sam čistila detaljnije rernu. Vidjelo se malo plavih tragova plastike :D.

Mijesila sam ponovo tijesto, slično onome za bagete. Bližilo se vrijeme ručka. Otkinem komad tijesta za ispeći nešto kao lepinju (flatbread) . Od ostatka tijesta oblikujem veknu. Nije mi nešto ni naraslo, ali mislim kako je to zbog toga što mi je kuhinja hladna. Hajde, mislim narast će dok ispečem onu lepinju. Gledam ja i lepinja ostala k'o đon. Trebalo bi da je oko 1 cm, barem, da je mekana, ono ništa. Uzmem mrvicu sirovog tijesta od one vekne, probam i skontam da nisam stavila kvasac. Šta mislite šta sam uradila? Vratim veknu u vanglu, dodam vode i kvasca. Mijesila sam i mijesila, dodala još brašna, ostavila na pola sata tako, poslije još pola sata, pošto sam oblikovala veknu. Ispekla za 25 minuta na 200 C. Ispala je savršena vekna. DakleM može se popravit ;), ja jesam .

U subotu sam radila Caponatu po receptu od Lilest. Pošto ja to volim po sjećanju radit, zaboravila sam i masline i kapare, a odlučila pravit baš zbog toga što sam ih imala u frižideru. Pojelo se i ovo bez tih dodataka, ali drugi dan napravim sve u kompletu ;).

Nedjelja ujutro. Mijesim brzinski kruh koji se ne mijesi. To je neka moja prosta muljaža, koja se pokazala odličnom, u vruće ljetne dane. Mijesila sam tijesto drvenom kašikom, sa kvascem i više tople vode. Tijesto je bilo srednje gustine. Nije moglo rukom da se radi, jer je ljepljivo, više kao tijesto za uštipke. Ostavim pokriveno krpom da malo kvasac “radi”. Nije potrebno dugo da narasta. U tepsiju stavim papir. Istresem tijesto i drvenom kašikom, kako sam mijesila samo još rasporedim do rubova tepsije, pazeći da barem približno bude jednako debelo. Posipam sa malo ulja. Maslinovo je idealno, ali kad nema može i ono koje obično koristimo. Prstima potapkam površinu da ostanu udubine. Posipam sa malo soli po cijeloj površini. Također i sušenim origanom i bosiljkom. Stavim ja to u rernu koju sam već ugrijala na najjače 250C. Navijem alarm za 13 minuta. Toliko je potrebno da se ispeče taman kako treba. Sjednem pred TV gledat reprize prošlonedjeljnih serija. Nestaje struje. U prvi mah ne pada mi na um moj kruh, nego gunđam što mi prekinuše reprize, a nisam svaku epizodu gledala. Uh sjetim se kruha. Idem do rerne vidjet ... i zamislite u ludoj glavi ideje o “zgušnjavanju” tijesta ... Rekoh tako sama sebi, ako sam mogla ono tijesto neki dan razrijedit i popravit kruh možda ovome mogu dodat brašna pa poslije ispeći lepinje u tavi na plinu . Nije bilo šanse da sprovedem taj eksperiment. Mislim bilo bi to nešto najluđe što sam do sad uradila . Kako je rerna bila na maksimumu ovaj kruh je bio već polupečen, ne toliko da bi se mogao tako jesti, ali ...hm ... Ostavim ga u rerni neka se rerna posve ohladi. Poslije sam narezala na kocke i pržila u tavi ipak da malo dopečem i začudo bilo je dobro, pojelo se za doručak. Tako eto u nekoliko dana stalo je čudo nekih budlaština. Nadam se da ću neko vrijeme imat uspješnije kuvarijacije. Sve me malo i brine, jer toliko zaboravnosti nije za smijeh, a onda se sjetim da sam i kao mlada kuharica imala sličnih izleta, pa se tješim nije bolest . Samo treba ne biti brzoplet.

Do sljedećih zgoda lijep vam pozdrav svima.