Spremam slatkiše po receptima od MersihaO , naše aktualne cool šefice. Odlučila sam se za puslice, nekako mi to ide brzo, pa velim začas ću ja to između ostalih kućnih obaveza. A obaveza pun kamiJon, ne znam šta bi prije, elem radije se ne prihvaćam ničega, nego udri na kolače ;).

Spremim sve po receptu da mi je pri ruci i krenem mućkati. Mikser mi nešto tandrČe , isključim, gledam mutilice, čine se ispravne, ponovo uključim isti glasni zvuci i dok se ja skontah da nešto stvarno nije u redu mikser stade??? Uh ... Mislim šta ću napravit sad upola mućkanja bjelanaca, kad nije dostiglo ni gustinu, niti je imalo blizu neke faze za pravit od njega puslice. Misli su mi jedino još brze u odnosu na mene i radnje koje obavljam . Tako smislim da u upola završenu pjenu od bjelanaca umiješam mljevene orahe i prebacim se na drugi kolačić, koji sam vidjela u Mersihinim receptima “Ukrajinski meringue keksići”. Umiješam u bjelance mljevenih oraha do neke gustine, koju sam mislila da je dobra za premazati tijesto i odmah se prihvatim mijesiti. Kaže recept mutiti mikserom ... malo sutra, nemam sad mikser i uzmem mutilicu, mlatim ručno po onom puteru i šećeru, rastjerala sam ga po cijeloj zdjeli zapremine više od 2 litra . Mutim ja žestoko, preznojavam se, ruka boli, ali mutim uinat mikseru. Dodam žumanca i mileram umjesto kisele pavlake, jer jedino njega trošim i uvijek imam u frižideru, pa ponovo mutim, opet žestoko. Ma neka mislim se, nekad se tako sve mućkalo i pekli se uvijek fini kolači ;).

Kad se to sve fino spojilo dodam brašno i sodubikarbonu. To nisam mogla mutit žestoko, miješala sam koliko se dalo, a onda rukom doradila. Trebalo mi je malo više od dodatne kašike brašna, vjerovatno zbog rukom miješanog tijesta, ali opet ne mnogo više. Stavim tijesto na pobrašnjen papir, premažem onim nadjevom od bjelanca i oraha. Moj je papir veličine 40X30 cm, rolada koju sam smotala bila je prilično debela, ali rezala sam komade i okretala na papir da ih tako pečem. Recept kaže peći dok im dno ne porumeni, gore trebaju bit svijetli. E moji neće bit svijetli zbog oraha, tako su mi porumenili sa svih strana, jer nisam ni sama mogla procijenit koliko im je dovoljno. Osim što su se dobro “iskvarcali” nekako se raširili, pa se većim dijelom i spojili jedan s drugim. Čim sam izvadila iz rerne prođem između svakog pojedinačno nožićem, da se poslije hladni lakše mogu vadit. Znam ja neće to bit problem pojest, ali kako pokazat pod receptom tolike “pite” od keksića . Svašta mi se nešto motalo po glavi dok sam ih spremala za slikanje poslije hlađenja. Te motala bih dvije manje rolade neka mi ispadnu manji komadi, te kako trebam nadjev od bjelanca ipak imat gusto umućkan, te neću stavit orahe da mi ostanu bijeli ...

U međuvremenu sam samo mužu rekla da mi je mikser crk'o, velim pokušala sam još jednom, ali ne ide. E bolje da nisi pokušala, kaže on meni i odnese mikser u garažu. Pored silnog posla, koji on sam radi, kod popravke peći nam za centralno grijanje i čišćenja prostora u podrumu u koji treba vratit peć, prihvatio se moga miskera i donio ga ispravnog prije nego su keksi bili pečeni .

Kaže probaj dok sam tu da vidiš da radi . Probala sam, radi, ali rekla sam mu da ja to moram vidjet kako će se ponašat u tijestu ;).

Samo je zavrtio glavom i ode za svojim poslom, govoreći kako imam sreću, jer on svašta čuva od prije već polomljenih stvari ...

A dobri ovi meringue mmmljac .

P.S. Radila sam i puslice, šarene kako sam prvi put htjela i pogodi ? Desila mi se i sa njima katastrofa . Najgore od svega što ja to u svojoj glavi tako dobro zamislim i onda sve upropastim brzopletim radom, a nisam nimalo brza . Spremim ti ja tri boje za puslice, zapravo bijelu, žutu i roze. Spakiram svaku u posebnu kesicu za zamrzivač pa lijepo sve tri nekako zajedno sa približno istom količinom smjese u vrećicu za dekoriranje kolača. E kad sam pokušala lagano sve smjese k'o fol ravnomjerno istisnuti u tu platnenu vrećicu krenu smjesa van kroz otvor u koji nisam stavila nastavak, razli se po stolu ... Brže bolje položim vrećicu na stol, odem po nastavke od kojih ni jedan ne paše na vanjski rub ;P. Ipak sam se poslužila jednim, koji sam dobila u priboru za macaronsije ;). Pažljivo držala jednom rukom taj nastavak, jer nije ničim bio pričvršćen, a drugom i dalje pokušavala lagano tiskati smjesu iz one tri vrećice ... Ispalo je šta je ispalo, barem sam ih dobro pekla/sušila u rerni i dva sata, pojeli smo u dva dana uz kavu onako lijepe i šarene i slatke ;).

A priči i dalje nije kraj. Bio bi da sam ovo postavila odmah na coolinariku, ali čekala sam dan za događaj, pa evo i još jedna anegdota. Kako volim slatko, odabrala sam i čokoladne-crinkle-keksiće... šta keksiće. Kod mene su to ispali keksurine , zbog kojih sam si u bradu mrmljala “e Mersiha razbit ću ti glavu ovim keksima” .... a nije Mersiha nimalo kriva .

Kad sam i treću tepsiju stavila u rernu, sjednem pred kompjuter provjerit recept, ima li šta što sam propustila. I zamisli, ima . Sve sam ja umutila prema receptu, baš kako si napisala, smjesa prilično tečna. Gledam ja smjesu i kontam kako je oblikovat u kuglice. Krenem vadit kašikom (mrzilo me tražit onu za sladoled, mislim da ne bi pomogla) u kristal šećer, pokušam valjat kuglicu, teško ide, takvu deformiranu kuglicu valjam u šećer u prahu i smjestim masu na pleh. U prvi pleh stalo je 9 komada. Razlijevale su se dok sam redala ostale. Stavim u rernu peći na nekoj temperaturi, za koju sam sama odredila da je 160 C. Moja rerna ima temperature 50-100-150-200-250, sve one između nagađam, pa tako i 160, a onda sam i vrijeme pečenja keksića produžila na 15 minuta. Izvadim pleh da se hladi, stavim drugi u koji sam, valjda ispraksana stavila 10 komada malo manjih keksića i oni mi se oblikom više sviđaju od prvih. Ostalo mi je još malo smjese, pa položim papir na još jedan pleh i dobijem još 5 komada. To je veličina keksića, kakve ću radit sljedeći put, dobit ću više komada, a i bit će mi ljepši, pošto sam na kraju “balade” vidjela da se smjesa trebala hladit nekih 15-20 minuta, da bi se lakše oblikovala . Toliko o mome preciznom praćenju recepta, a čoko-crinkle su opasno dobri tako da im sve opraštam ;).

P.S. piesa : Kad hoću isporobat neki recept sa coolinarike, prepišem na papirić sastojke i nosim u kuhinju, da ne bi svako malo trčkala do dneven sobe, mislim da sam sve ostalo upamtila, ali desi se ne pravim to odmah i onda evo, kao sa ovim keksićima desi se mala zavrzlama. Joooj živim za zavrzlame